Autor Hadzi Husein Ljajic

Jedna majka ne može sve da rodi

zato su majke da braću rađaju

što će emanet budno da čuvaju

oni koji san o slobodi sanjaju.

I stameni stoje na strani istine

na liniji istoj, ko kristal čistoj

na pragu domovine jedine,

na vjetrometini ovoj balkanskoj.

Neće te izdati brat pravi tvoj

bio on sa bradom, ili bez brade,

oni koji se samo Allaha boje

časno živjeći, pošteno rade.

 I ne zasrame  roditelje svoje,

po emanetu,krasnom šehadetu

koji im oni u srca usade

da se na daljinu prepoznaju.

I trude se da blago osiguraju

bez obzira što zluradim nije drago,

pa i ako se braća i posvađaju

tri dana vremena dosta imaju

sami sa sobom da se obračunaju,

jer braća prava četvrti dan ne čekaju,

oni lijek za neslogu imaju

da u jedinstvu napreduju

čvrsto već stojeći na braniku

Sandžak zemlje, svoje djedovine,

bez da ih muka i jad ujedine,

jer, braći složnoj drugi ne trebaju

ko savjetnici da ih savjetuju,

one koji i u snu zajedno putuju,

uživaju, vesele se i tuguju,

jer, jednu domovinu imaju

znajući, koga će da biraju,

onog koji je sa znanjem spremniji,

i hrabrog na čelu, na istoj liniji

sa onim koji se plaše samo Boga,

Allaha, Gospodara Jedinoga

i drže se užeta ovog čvrstoga,

a to su din-islam i jaka sloga.

– 2 –

Držeći se ove mudre maksime

i po njenom uputstvu da rade

braća složna nove dvore grade,

a nesložna i stare razvaljuju.

I dok je brat pravi, to dosta  ček`o

da se bilo ko, jednom pojavi neko

da prestavlja on ovdje narod svoj,

na vjetromjetini ovoj balkanskoj.

I tako, dok je uvakufljen ček`o,

dvadeset i tri pune godine,

i brat dragi naš, čvrsto se zarek`o

da će se riješit pozicije

Sandžačkoga glavnoga Muftije,

i da će saruk svoj jednom skinuti,

i politikom se čistom baviti,

da se ne bi ona bavila njime

jer, se klin sa klinom plaho izbija,

a to može Akademik samo on

Zukorlić Dr. Muamer efendija

sa rukama k nebu dignutim,

i njegovom mubarek mu dovom:

“Allahu moj, Gospodaru Jedini,

odoh tamo da nešto učinim,

i da moj narod  sad ujedinim.

Šta je sa nama; na ovim prostorima,

sa čim nisam sve suočen moj Bože,

stablo bošnjačko naše oboljelo

u stanju nije, da bi odoljelo

ovoj epidemiji, i crvima

što su se našli među prvima,

da svoj narod u haos dovedu,

e ja ovo gledat ne mogu više,

da oni nama vlast predstavljaju,

i plus nam Zajednicu rascijepiše,

Allahu moj, ovdje sad pomogni me

u ovoj mi iskrenoj namjeri;

da stanem za vrat ovoj aždahi,

odnosno, podmukloj im zavjeri,

uz šehadet, moj najjači mi bedem.

U protivnom, pogodiće mi verem

– 3 –

mene i svakog ko je brat moj,

da spasimo omađijani narod svoj

koji im i dalje veruje slijepo

pomogni me da ovim lijepo

iz vrha vlade mogu dokazati

i nikom se, samo tebi pravdati,

ma da i oni njih odlično znaju

ovakve tipove, jer im trebaju,

da uz pomoć njih cilj svoj ostvare

sa foteljom i uz dobre pare

tako ih na haram-jasle namame,

a ne znaju ta “gospoda” i “dame”

da će ih odbaciti ko maramicu

onu papirnu, slinavu za bacanje,

što nam i onako jadno stanje

za vijeke vijekova ogadiše.

Allahu moj, to je od njih previše

sa dušmanima se našim udružiše,

a vallahi to sigurno i sa njihovim

onim sa već za sve odgovornim

da im tamo pitanja ja postavim

i njima u brk plaho odgovorim

ja koji se samo Tebe jakog plašim,

i ako su do duvara nas pritjerali,

uz sadejstvo izdajnika naših kletih,

u stablu nam bošnjačkom crva tih

koji su protiv emaneta svetih

od komunista davno otetih.

I ovih, koji bi oteto od ranije

da nam pred nosom tako zalede.

A trnine tad bivaju slatko grožđe,

niz grlo im ko med dobro prođe

samo vakufe da nam ne vrate,

a crkvama su vratili crkveno,

a pred nama još stoji crveno,

i dok smo u takvoj situaciji,

u kojoj se davno nalazimo

i drugi mi izlaz nigdje nemamo,

već da vakufe od tajkuna otimamo,

i da oko toga, posla i tu imamo

– 4 –

sa državom u kojoj živimo,

sa kojom se mi po sudu tjeramo

da na vakufskom – vakuf branimo,

svom snagom za ovo se trudimo.

I za sve ovo dosad vrijeme

čudi me, kako ne zanijeme

pred reultatima našeg rada

koji jasno na daljinu vidje se;

trinaest islamskih dečijih vrtića,

vidite li muške i ženske medrese,

i u centru grada ovog Fakulteta,

i za deset minuta da prošeta

radoznalac do Univerziteta

koji neće nama da priznaju,

dok svoje i po selima otvaraju,

a u tome ih ovi naši pomažu

tajkuni u saradnji sa državom,

što je sa međunarodnim pravom

suprotno, i treba se dokazivati,

šut sa rogatim mora se boriti

i priznanje jednom od njih dobiti

od onih koji se protiv nas urotiše.

 I ne mogahu to gledati više,

pogotovo sa Hadžeta tajkun

kome je ovo sve u oku trun,

koji ne čuje što mu odjekuje

iz usta svojih vlastitih,

i ne vidi koliko mu je obraz crn.

Advokat ratnih optuženika

istih, koje je demek pozatvarao,

da bi im krišom u posjetu išao,

i pred njima im jadan plakao.

Da bi se do krajnosti ponizio

od strane Šešelja, e nije ga primio,

jer je doš’o da bi fotelju sačuvao

onaj koji je za Ivanovića plakao

Olivera pokojnog na Kosovu,

a kosti ga nevino nastradalih;

iz Štrpca, Severina, Kukurovića,

promuklim glasom njega još zovu.

– 5 –

Dok majke šehida iz Srebrenice

dan i noć tako ljuto proklinju

njega koji tamo doći ne smije

već čeka da spomenik otkrije

onom koji će jednom da pandrkne

i da tom krvniku buktinju zapali

kad mu vrijeme dođe da crkne,

i da ga ko heroja srpskog pohvali.

A u Jeni Bazaru sa cvijećem

ispred Trga, taj će oči da zamaže

naivnim biračima koje laže

evo već pune tri decenije.

A ni jednu fabriku otvorio nije,

ili bilo koji proizvodni pogon

na ivicu same egzistencije

dovodeći svoj narod ovaj poltron

kom se vide rezultati rada,

kockarnice mu na svakom ćošku,

Novog pazara, mog voljenog grada,

i kanali droge o narodnom trošku.

Svijeta, koji mu još vjeruje,

dok u laž i dalje nas utjeruje

taj belaj nama eto Bogomdani

što na kostima šehida zgradu

podiže dečije obdanište,

šejtan ga poduči tome jadu,

znajuć što mu pogana duša ište

umjesto Memorijalnog spomenika

žrtvama režima komunističkog

a ustvari više tad četničkog,

kad su se krajem četrdeset i pete

obrijane po planu četničke čete

svukud tako vješto infiltirale,

i svojih pet minuta čekale

na ćošku tada skoro svakom

sa zvijezdom petokrakom

sjećam se, i dalje su mjerkali

sinove šehida koji su nedužni pali

da bi na kraju opet nekog imali

da odgovorno za šehide tvrdi

– 6 –

da su radili protiv države,

stradao narod uz oslobodioce prave,

poput nam velikog gazije

sina ovog kraja – Aćif efendije.

I ovde je prevršio svaku mjeru,

da bi usavršio svoju karijeru

kako bi poziciju učvrstio

heroje nam u zločince uvrstio

šehide koji su svoj grad odbranili

i od pokolja narod nam spasili

bez koji ni mi sad živi ne bi bili

nit bi se sa mnom bilo koji rodili,

nit bi se ti futane na Hadžet rodio,

eh vala, ko bi sad izdajnik bio.

I ko bi selektivno ulice nam asfaltir’o

osim ti, da bi te neko opet biro.

Oni koji su ti glasove davali 

da bi haram-asfalt imali

i lopove tako podržali

za Dunjaluk ste dušu prodali.

*

****

  A na drugoj strani, već izabrani

vođa im Presjednik stranke SDA,

koji bi svoj patronat nad Mešihat,

hoće da mu se potpišem lično ja,

i da nam stavi tu roklju na vrat,

i kad vidje, kako hoće – da ne može,

nas dvojica da se u tom slože,

spade mu maska, otkri mu se lice

izdajniku rodom iz Mitrovice

što uz blagoslov mu Koštunice

pokušaj puča podmuklo izvrši

sa čim dara mjeru prevrši.

I kad mu plan podmukli ne uspije,

daj nož u leđa da nam zabije,

on zeleno iz vrha vlade dobije

da Islamsku zajednicu razbije.

– 7 –

I u tome, on već uspijeva,

i ko bježi u Tursku (da uživa)

A demek mu prpa od države bi,

na cjedilu da svoj narod ostavi.

I policija ga s familijom

do granice lijepo isprati,

da se tri pune godine ne vrati.

A državi se tako bolje isplati

s izdajnikom našim šurovati

da ga od naroda sporazumno

na pametan način tako odvoje,

vođu masovno već izabranog,

a ustvari, tipa maloumnog

koga su naivni uzeli pod svoje

da neće im iz mreže nikad izaći,

i da ne mogu boljeg nigdje naći,

preko kog će dobit “Sanđak republjiku”

i prikazat im tu ljepu sliku

kako se država u državi,

po njegovoj zamisli pravi.

I u vrijeme te tri godine

Sulejmane, ti već gospodine

u Istanbulu lijepog ti ćosanja

u tvome Sandžaku tek dolazi

do hapšenja i prebijanja

simpatizera tvoje partije.

I u cipelama eto policije

i drskog ulaženja u džamije,

što do tada nikad bilo nije.

I proces se poznati odvije

isceniran godinu čitavu,

a da im se sudilo nije

tim jadnim našim ljudima,

i to svoju pozadinu ima

nama već poznatu svima

i to s vremena na vrijeme

jadnike, tvoje pripadnike

mlatili, mnogi životima platili,

– 8 –

vijek im nasilno skratili.

A zašto nisu odgovarali

koji su im oružje prodavali

već oni koji su kupovali,

u šta su ih uveli prodavci,

oni koji su ko i ti – ćoravci.

Ili odnekuda oružje izvaditi,

ako nema, mora ga roditi,

do pijace dok će s tugom hoditi,

i kravu jedinu za povodac voditi,

ispred djece sitne prodati

koju ćeš na vratu nositi

na onom svijetu moraš odgovarati,

ti, koga su na konja popeli,

umjesto s jarca na magarca,

pa tek onda na konja da uzjašeš,

i da jezik oštar uz hrabrost zadeneš,

i da se u Historiju obretneš,

i djelom tako sebe opravdati

o kome ćemo pjesme pjevati

da si zemlje ove pravi sin

da vakufe braniš, halalom se hraniš,

i da u Tursku ko izdajnik ne bježiš.

Džaba ti tepih onaj tebi crveni

kojim ćeš proći vođo drveni,

koji ćeš na vrata izdaje ući,

i u vladu se tako uvući

sa kupovinom haram-glasova,

haram je i stranka tvoja Suljova,

Mislio si, da će tebe hajati,

isti, koji će te sa tim zamajati,

i od naroda svoga odvojiti,

i to, dok je mandat tvoj tek’o

ove misli je neko iz mene rek’o

kad nisi pro granice dozvolu čeko.

I nije ti ona ni trebala

već je tebe spremno tamo čekala,

te godine, kad ti prpa bješe tad

kad vidje topove uperene u grad

– 9 –

odozgo, sa Paričkog brda

zaljulja se tvoja bedem-utvrda,

tebi o kom pjesme pjevasmo,

i sa tobom dva prsta dizasmo.

A čim topove vidje, ti rep na krsta,

i u historijske plašljivce se svrsta.

Vi dvojica, ni pomislit ne smijete

u duel sa mnom ni da stanete,

a kamo li ko ljudi da sjednete

i da se sa istinom suočite.

Ušima se svojim pokrijte,

i čujte šta vam usta govore,

vi, koji se nikako ne slažete

osim ono pred same izbore,

kad se ispod nule zagrlite

da se uplašeni ne smrznete

vi, mačka i miš zajedno spavate

i uz duvar tako pritjerani

podmuklo se tu dogovarate.

I ma koliko to ne želio

vas sam više puta pomirio

na način samo ovaj jedini

da protivnike svoje ujedinim.

Kada se izbori skroz približe

eh, tada ste tako jedan drugom

na trideset ispod nule sve bliže,

a prije toga vas natjerat mačugom,

nema šanse, da se miš i mačka

komotno po meraku opruže.

A što izbori tog dana prođu,

miš i mačka da se udruže

nema šanse do novih izbora

kad jedan i drugi mora

sirotinju ljutu podmićivati

i glasove tako namirivati

uz nevolju sirotinje jadne,

a njima, koliko da se dadne,

i tako njih nesretne ucjenjivati

i dovodit ih za vas glasati.

– 10 –

I ostale, koji sirotinja i nisu,

al toliko Bože dragi naivni su,

pa im i dalje slijepci vjeruju

i nas u laži svoje uteruju.

A kad u mreži svojoj se ulove

da cio svijet gleda lopove

kad mačka miša plaho zafrkne,

pa miš nema ni da pristkne.

A ne da bude predsjednik vijeća

i da sigurnost na terenu uveća.

De sjaši Murto, da Kurto uzjaše,

i da jezdi, kud dušmanima paše

dok iz Crniša u Grdiš selimo,

izboru se novom aman “divimo”

hajvanu, što se na njihovu stranu

tako sramno “proslavio” sa time

da uprlja mubarek lik i ime

Muhameda, Allahovog miljenika,

genija ljudskog, zadnjeg poslanika,

Kurto, naš jado, potpis’o je rado

da se crtež u udžbenik unosi,

da bi mog’o sa time da se ponosi

“Salman Ruždi” izrod Tutinski

sa šiljavim merakom da se proslavi,

koga šef tog Kurta postavi

pred sami ropac sebe magarca,

i evo mu zadnjeg udarca

dok besramno tek ulijeće

u cirkus “muslimansko vijeće”

koje sa njima nikad biti neće

ono pravo, što je istinski zdravo,

da se čekajuć‘ svoje Proljeće

koje nudi nadu i selu i gradu,

da se jednom zauvijek oporavi

da udahnemo zrak slobode zdravi,

i da u svakom selu i gradu

ideja ova prava nam zaživi,

STRANKA PRAVDE I POMIRENJA

kojj se insan svak pametan divi.

– 11 –

Sa njom su šanse dosad najbolje

da se ovo stanje in ša Allah mijenja,

da slijepi pored svojih očiju

jednom za svagda progledaju,

i gluhih pored svojih ušiju

da se više zavesti ne daju

sa sviješću u vječnom opticaju

i da se ova drama privede kraju,

i tome zaista sad vakat je.