Pa zar nije svaki Jetim zaboravljen ?
Kako kad , pravo da ti kažem …
Naravno , svako živo biće ima opskrbu i nafaku od svog Gospodara i na kraju krajeva i ne treba mu niko drugi , što se tiče opskrbe .
Ali treba mu ljubav i toplina, učitelj i vodič kroz život , čvrsta ruka kao oslonac i toplo krilo kao zaštita .

“ Prema definiciji islamskih pravnika: jetim je dijete koje je, prije punoljetstva, ostalo bez oca, i uvezi s ovim postoji jedinstven stav islamskih učenjaka. Ova definicija izvedena je iz arapskog jezika, i temelji se na hadisu: “Nema “jutma” (statusa jetima) nakon punoljetnosti.”

Svjedoci smo koliko je samo „novih“ Jetima u našem okruženju , naravno Jetima je uvijek bilo i biće , ali usled sveopšte globalizacije svijeta putem Interneta , svaka kuća nam je ko u komšiluku .
Razumljivo je da najviše Jetima bude tokom ratova i ogromnih prirodnih nepogoda i ljudskih nesreća , ali mi živimo u miru , zar ne ?
Vrijeme u kojem živimo je vrijeme velikih migracija , gdje je najčeše Babo taj koji odlazi u svijet , da zaradi djeci za hljeb, za školovanje , za život . To čini , naravno svaki Insan , svaki Babo i oni koji žive pored svoje djece i oni koji ih ostave i odu u tudjinu .
Ne znam kojim je Jetimima teže, onima koji žive svaki dan pored svoga Babe , učeći da žive i idu kroz život od njega , ili pak onima koji svog Baba vide jednom u par mjeseci a svjesni su šta znači njegova žrtva …
I onda , nedaj bože nikome , dodje neko i kaže , tvoga Babe više nema medju nama , otišo je na bolji svijet , ali te je voleo i biće uvijek uz tebe …
I onda , kad se stiša sva ta buka , znanih i neznanih , posle Dzenaze i hatara , i dijete ostane u svojoj tišini , osjetiće tu prazninu koja boli , koja ostavlja duboke tragove , one najdublje tragove u kamen.

“ Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko preuzme skrbništvo nad siročetom koji mu je u srodstvu ili mu nije u srodstvu – bićemo zajedno kao ova dva prsta – pa prispoji između dva prsta; ko lijepo odgoji tri ćerke biće u džennetu!“ (Bezzar)

Od Allaha je , sve što je od Allaha je , pa i to da ljudi umiru na ovaj ili onaj način , pa i ono kad budu ubijeni „na pravdi Boga“ , što bi rekli naši stari .
Lahko je nama pričati o tome ali kako objasniti , kako pojasniti tu Istinu djetetu , Jetimu, koje još ne zna šta znači vjerovanje u Božije odredjenje ?

Kako to objasniti petogodišnjoj Esmi … mezimici našeg rah. Eda Edina Hamidovića , onako mučki ubijenog , takoreći pred njenim očima , u gradu koji je njen Babi toliko voleo ?
Ona broji dane bez Babinog osmjeha , broji noći bez Babinog zagrljaja …
150 , 151,152, 153,154,155, 156, 157, 158 …
Boli je što joj Baba nema a bila mu je mezimica, boli je što se neće više nikad probuditi u njegovom krilu, prekrivena plaštom ljubavi i njegovog milog osmjeha .
Eh Esma , moja Esmica … još čuje boju njegova glasa i priča sa njim prije spavanja …

Nema više one gužve nepoznatih ljudi , skoro da niko i ne pita kako ti je Esma , osim naravno onih najbližih, onih koji kao i ona žive od sjećanja na nekog koga nema , od tragova ljubavi njenog rah. Baba .
Zna Esmica da ga nema , da joj neće više doći , da je čeka tamo negdje , visoko na nebu , ali ne zna zašto, zbog čega, zbog koga ..
Ne zna Esma , a ne znamo ni mi …
Pet mjeseci , više od 150 dana nas muči isto pitanje, znamo da je tako sudjeno od Allaha da.š. , razumeće i Esma to jednog dana , ali valjda ima pravde i na ovom svijetu, i pravde i odgovora .
Zaboravljeni Jetimi , nedostižna pravda , more pitanja i odgovora , sa kojima bi bilo lakše Jetimima da se pomire sa Božijim odredjenjem.
Da li ćemo ikad dobiti odgovore na Esmina pitanja , da li će pravda biti zadovoljena ?