
Kako motivisati ljude na zajednički hair ?
Vrlo teško pitanje, na koje ni nakon
nekoliko dugih godina nisam našao odgovor.
Kako koja akcija počne, mi postavimo sebi ovo pitanje i pokušavamo da napravimo strategiju, novu ili staru, da pronadjemo put do što većeg broja ljudi. Svaka akcija je specifična na svoj način, svaka ima svoju „publiku“, jer neko voli da udjeli samo za Jetime, neko za bolesne, neko za Vakufe, ali hvala Allahu ima i onih koji udjeljuju svugdje i na sve strane.
Mi se naravno uvijek trudimo da motivišemo, tj. da dodjemo do što većeg broja ljudi, samim time se povećava vjerovatnoća da će se veći broj ljudi uključiti u tu akciju.
Ali to nije nikakva garancija da će akcija uspjeti,
dešava se da za nedelju dana za neku akciju sakupimo više od 10.000 €, a i da za dve nedelje ne možemo ni 2.000 €.
U početku smo bili uvjereni da uspjeh akcije zavisi od zastupljenosti u javnosti, pa smo se organizovali i pored web stranice, napravili naloge na svim društvenim mrežama.
I doista, nakon nekoliko televizijskih i novinskih reportaža probili smo led i stekli odredjeni renome. No, ni medijska zastupljenost nije nikakva garancija za uspjeh jedne akcije, iako ima važnu ulogu.
Od samog početka našeg rada trudili smo se da napravimo i održavamo direktan kontakt sa našim prijateljima, i sa našim donatorima, kako onim stalnim tako i onim povremenim. Pošto je ova organizacija nastala iz jednog šireg pokreta koji je osnovao rah. Muftija Muamer Zukorlić, imali smo privilegiju da se upoznajemo i družimo na najrazličitijim skupovima i manifestacijama.
To je posebno doprinelo da medjusobno izgradimo povjerenje i poštovanje, i da data riječ ima svoju težinu i da se obostrano ispunjava.
Data riječ, bila ona javna ili privatna je Amanet .
Naravno , druga je stvar kad kao organizacija iza sebe imate širu zajednicu, kao što CHR Hajrat ima Islamsku zajednicu , iz koje je nastao , ili Pomozi.ba cijelu Bosnu, ili Izet ef. Bibić sve naše Hadžije ….To su kompleksne organizacije i od njih se može puno naučiti, i učimo od njih i pokušavamo to prenijeti u svoje okruženje.
Naš narod ti je čudo, merhamtli do „bola“ kad zatreba, kao što je to bio slučaj za braću Kadrović iz Rožaja ili za pogodjene zemljotresom u Turskoj i u mnogim drugim slučajevima .
Posebna se briga vodi i o Jetimima, i o učenicima i o studentima, a i o muftačnima.
Ima i dosta humanitarnih organizacija kako kod nas u domovini tako i internacionalnih i one sve imaju svoje donatore, one koji iz ovog ili onog razloga, bilo to vjerski, politički ili ideološki pomažu isključivo njih.
Koliko smo puta dobili odgovor, halali ali ja šaljem samo tamo i samo njima, u njih imam poverenje …
No, kako god u sve te humanitarne akcije i organizacije je ipak uključen relativno mali procenat naših ljudi, posebno u Dijaspori.
A gdje su ostali, zar oni nisu humani, zar oni nemaju srce i dušu ?
Ma naravno da imaju, i oni pomažu, najčešće svoje najbliže iz porodice, iz mahale, ili iz džemata…
Kad imaju, kad mogu, kad osjete potrebu za time …
E mi baš želimo pored ostalog da dodjemo do tih Insana, da im transparentnošću i dosljednošću pokažemo kolika je vrijednost zajedničkog haira.
Dešavalo se mnogo puta da nas ignoriraju, blokiraju ili jednostavno zaobilaze, ali mi smo uporni i dosljedni, „učugorni“ .
I to pokazuje rezultate, kod nekih nakon par nedelja, kod nekog nakon par mjeseci, ili čak nakon godinu dana.
Ne malo puta se dogadjalo da od nas zatraži pomoć u sprovodjenju neke akcije, baš osoba koja nas je ignorisala, i naravno da pokušamo da joj izadjemo u susret.
„Recept“ za motivaciju ljudi u činjenju zajedničkog haira po nama, i meni lično ne postoji.
Mi svaku akciju započnemo sa Bismilom, damo sve od sebe da obavijestimo što veći broj ljudi, transparentno provjerimo sve potrebne informacije, i od početka do kraja kontrolišemo akciju kroz papirologiju.
Nikad nikome ništa ne obećavamo, trudimo se da pomognemo ,i vjerujte mi svako ima svoju nafaku,
a nafaku daje samo Allah dž.š. kroz svoje dobre robove.
O vrijednosti zajedničkog haira, kao tajne sadake izlišno je govoriti, to je opće poznato.
Svako dobro inshalla.