HUMANOST – NAŠE DRUGO IME

Prije svega, hvala Allahu Uzvišenom, koji je čovjeka počastio razumom
da može razlikovati dobro od zla.
U ovom burnom i ubrzanom svijetu, u kojem su zidovi postali viši od
mostova, a tišina glasnija od ljudskog glasa, postoji jedna riječ koja
vraća ljudskost i podsjeća nas na obavezu pred Allahom i pred ljudima.
Ta riječ je humanost. Humanost nije samo osobina, niti prolazni čin. Ona
je naš identitet, naše drugo ime i trajna obaveza. Živimo u vremenu koje
nudi čudna pitanja i još čudnije odgovore. Jedno od tih pitanja glasi:
Zašto humanost? Nažalost, u savremenom društvu humanost se
ponekad doživljava kao zastarjela vrijednost. Sve češće svjedočimo
utrci za modernim standardima, gdje briga o drugome blijedi, a čak i
roditelji znaju biti zapostavljeni pod teretom egoizma i lažnog uvjerenja
da smo sami sebi najvažniji.
Ali kada je riječ o pitanju: „Zašto humanost?“ – odgovor se ne može
iscrpiti samo riječima. On se mora pokazati djelima.

Prije svega, hvala Allahu Uzvišenom, koji je čovjeka počastio razumom
da može razlikovati dobro od zla.
U ovom burnom i ubrzanom svijetu, u kojem su zidovi postali viši od
mostova, a tišina glasnija od ljudskog glasa, postoji jedna riječ koja
vraća ljudskost i podsjeća nas na obavezu pred Allahom i pred ljudima.
Ta riječ je humanost. Humanost nije samo osobina, niti prolazni čin. Ona
je naš identitet, naše drugo ime i trajna obaveza. Živimo u vremenu koje
nudi čudna pitanja i još čudnije odgovore. Jedno od tih pitanja glasi:
Zašto humanost? Nažalost, u savremenom društvu humanost se
ponekad doživljava kao zastarjela vrijednost. Sve češće svjedočimo
utrci za modernim standardima, gdje briga o drugome blijedi, a čak i
roditelji znaju biti zapostavljeni pod teretom egoizma i lažnog uvjerenja
da smo sami sebi najvažniji.
Ali kada je riječ o pitanju: „Zašto humanost?“ – odgovor se ne može
iscrpiti samo riječima. On se mora pokazati djelima.

“Naš put ne smije biti samo nošenje humanitarne donacije.
On mora nositi i poruku: „Nisi sam.“

Humanost znači pružiti ruku djetetu koje gladuje, jer ono neće pitati kojoj vjeri pripadamo.
Humanost znači pomoći djedu i nani bez krova nad glavom, jer oni neće pitati iz koje zemlje
dolazimo. Humanost znači pomoći roditelju koji traži lijek za svoje dijete, jer njemu nije važno kojim
jezikom govorimo. Njihova bol i potreba su univerzalni, a naš odgovor mora biti univerzalan: rad,
pomoć i suosjećanje – sve uz iskren nijjet prema Allahu Uzvišenom.
Naš put ne smije biti samo nošenje humanitarne donacije. On mora nositi i poruku: „Nisi sam.“ Jer
ponekad više od paketa hrane vrijedi osjećaj da te neko vidi, da nekome značiš i da tvoj život ima
vrijednost.
Snaga ljudi ne leži samo u onome što posjeduju, već u onome što dijele. Naša prava snaga je u
jedinstvu – u svakom doniranom euru, u svakom satu koji smo posvetili pomaganju, u svakoj dovi za
one kojima je potrebna.
Naš cilj treba biti svijet u kojem niko neće zaspati gladan, u kojem će se djeca školovati i
obrazovati, a ne preživljavati. Želimo da humanost postane norma, a ne samo vizija. Možda je to
veliki i ambiciozan cilj – ali svaka promjena počinje malim korakom. A taj korak mora krenuti iz srca.
Ako me neko pita: „Ko su humanitarci?“ – moj odgovor glasi: ljudi koji ne okreću glavu.
Ako me neko pita: „Što vas pokreće?“ – reći ću: želja da ispunimo obavezu prema Allahu i
steknemo Njegovo zadovoljstvo.
A ako me neko pita: „Koje je njihovo drugo ime?“ – moj odgovor će biti: Bošnjaci Frankfurta i
dijaspore.
Zato je podrška svih nas dragocjena. Ako svako da kap – nastaje more. Ako svako upali svijeću –
nestaje mrak. Ako svako da najbolje od sebe – neko će po prvi put osjetiti sigurnost.

Autor: Irfan Murić