Intervju sa našim članom Benjaminom Uckanom

Veröffentlicht von bfid2019 am

1. Moje poštovanje , hvala vam što ste se odazvali na ovaj intervju .Vi ste u prvom redu musliman , a zatim Bošnjak , čovjek koji je odavno pustio korene u Dijaspori  . Kako se vi lično osjećate ?

Es Selamu Alejkum vama i vašim cijenjenim članovima i simpatizerima. Hvala vam na pozivu i časti koju ste mi ukazali pozivajuci me na ovaj intervju.

Spadam u prvu generaciju djece nasih tzv. „Gastarbeiter-a“ koja su rodjena ovdje u Njemačkoj. Zasigurno da moj rahmetli Babo niti moja majka nisu ni u snu pomišljali da će oni svoj cijeli život prozivjeti u „tudjini“ a kamoli da će njihova djeca odnosno unučad zasnovati svoj život i kako mi to kažemo skućiti se ovdje. Počevsi od nas iz te prve generacije pa sve evo do danas kada se naša djeca odnosno unučad radjaju i odrastaju ovdje postoji ta dilema ko sam, gdje ja pripadam ili kako ste upitali „ kako se osjećam?“

Sigurno da mi Muslimani bez obzira iz kojeg dijela svijeta potičemo viže smo u toj dilemi nego drugi koji su na isti ili sličan način zasnovali porodice i žive ovdje. Ali naša prednost na ostalu našu braću jeste što smo mi našim porijeklom, istorijski kao i kulturološki dio Evrope, stoga osim tih vjerskih pitanja nemamo većih problema u integraciji. To nije bilo uvijek tako. Do rata u Bosni I Hercegovini o postojanju velike zajednice na prostoru bivše nam države malo ko od nažih komšija Nijemaca je znao. Za njih smo svi bili „Jugos“. Tek dolaskom kolona izbjeglica i svakodnevnim izvještajima o zločinim nad Bošnjacima mnogi su saznali za naše postojanje, a takodje i mnogi od nas su tada postali svjesni svoje vjere i nacionalnosti kojoj pripadaju.

U osvještenju i izgradnji vjerskog kao i nacionalnog bića neupitna i neprikosnovena je u tome svemu uloga Islamske zajednice odnosno džemata koji su se od 92. poceli masovno osnivati i jačati. Tako da je i moj životni put usko vezan za vjeru i Džemat, što je je možda i odgovor na vaše pitanje a to je da se prvo osjećam kao Musliman, moj kućni odgoj je protkan našim lijepim bošnjackim adetima sa Sandžaka a ujedno sam ponosan državljanin ove države i aktivan sudionik u mnogim lokalnim aktivnostima u gradu Ulmu gdje živim.

2. Od samog početka ste se priključili našoj Humanitarnoj organizaciji , što nas je mnogo obradovalo . Veliki ste Insan , radnik , otac , brat , i rodoljub i patriota . Možete li nam  možda predočiti koliko još naših ljudi , Bošnjaka , živi i radi u Njemačkoj ?

Na žalost o broju Bošnjaka koji žive u Njemačkoj nemam informaciju. Vjerovatno da vam neke konkretnije podatke o tome mogu dati diplomatska prestavništva.

S obzirom da sam član odbora Džemata Ulm mogu se pozvati na naše interne podatke koji se odnose na sam grad Ulm i širu okolinu. Naša procjena je da nekih 1500 domaćinstava ili ca. 6000 Bošnjaka živi na prostoru koji naš Džemat pokriva.

3. Kakav je Vaš odnos prema rodnom kraju , i ne samo Vaš nego i ljudi iz vašeg okruženja prema zemlji porijekla ? Kakve su prognoze za buduce generacije ?

Moj rahmetli Babo Fehim je rodom iz Tutina, a majka Fadila je iz Prijepolja tako da imam familiju na cijelom prostoru izmedju ta dva mijesta tj. Po cijelom Sandžaku. Lično održavam skoro svakodnvenu vezu kako sa familijom i prijateljima tako i sa više naših organizacija i ustanova.

Nama je veoma bitno održavanje žive veze sa maticom, tako da se naši odmori redovno  provode u domovini. Trudimo se da naša djeca upoznavaju i poslije i sami održavaju vezu sa rodbinom i komčijama. Da obidju i upoznaju sve ljepote i znamenja naših predivnih krajeva ukratko zavole barem dijelom rodni kraj svojih predaka kao sto to mi činimo. Poznato je da mi Sandžaklije još dobrim djelom čuvamo odnosno njegujemo naše adete a jedan od njih jesu sohbeti. Hvala Allahu imam veliki broj prijatelja i rodbine sa kojima se redovno obilazimo i družimo. Time jačamo nase veze a posebno bitno za našu djecu njegujemo i aktivno koristimo bosanki jezik, što na žalost nije više nešto što se podrazumjeva.

4. Da li kroz vašu humanitarnu aktivnost , kao što je kod mene lično , osećate da na neki način vraćate dug rodnoj grudi ?

Kao što sam već rekao ja sam rodjen i odrastao ovdje. Ljubav prema rodnoj grudi su najviše u moje srce usadili moji roditelji i mnogobrojna familija i prijatelji koje ovdje imamo. Uzrastao sam uz priče, pjesme i običaje iz naših krajeva. To je jedna druga vrsta ljubavi ili čežnje za domovinom nego koju vi ili mnogi drugi koji su bar jedan dio života proveli dole.

Ja ne osjecam taj dug kao neko koji je odrastao, školovao se ili možda već i stekao radno iskustvo dole. Allah nam je dao obavezu da mi iz naše propisane nafake odvajamo dio i za one koji su u potrebi. Na žalost naš Sandžak već decenijama je potpuno zapostavljen od svih struktura vlasti od sadašnje kao i bivših vlasti tj država. Još su nam svježe uspomene i slike iz naših domova zdravlja i bolnica. A nista nije bolje ni sto se tiče škola, puteva i infrastrukture uopšte. Stoga bez obzira na to jesam li rodjen dole ili ne, osjećam kao čovjek potrebu da u svojim mogućnostima pomognem ili se odazovem akcijama koje za cilj imaju pomoći nekome da se školuje, ozdravi ili osigura koliko toliko uslove za život dostojne čovjeka, sebi i svojoj porodici.

5. Da li vi kao otac djece koja žive i odrastaju ovdje u Njemačkoj imate neku viziju na koji način možemo sačuvati nove generacije od potpune asimilacije ?

Nekog opšteg recepta ili pravila kako sačuvati naše mladje naračtaje od potpune asimilacije mislim da nema. Ono što je sigurno u tome najveći i bitan faktor jeste porodica. Onoliko koliko mi unutar naših domova koristimo maternji jezik, čuvamo naše običaje i u duhu naše čiste vjere odgajamo djecu toliko će i biti i stepen asimilacije. Mi imamo jako bogatu prošlost i djeci treba o tome pričati i kod njih buditi i gajiti ponos i prkos kakvu su imali naši slavni pretci. Djeci mora da bude prioritet školovanje. Kad odgojimo generacije koje su svoje zvanje stekli na ovdjašnjim veoma dobrim i prestižnim školama a da su sačuvali svoj vjerski i nacionalni identitet možemo reći da smo uspijeli. A nismo daleko samo treba nam više upornosti i ustrajnosti. Već sad imamo advokate, doktore, ugledne majstore i mnogu našu omladinu na dobrim pozicijama u ustanovama ili firmama u kojima rade.

6. Drago nam je što ste naš član i simpatizer , da li biste i na koji način pozvali vaše prijatelje i familiju da nam se priključe ?

Simpatizer nekoga ili nečega što je zasnovano na iskrenom nijetu i čija aktivnost je plemenita nije biti teško. Pomoći i priskočiti nekome koji je u nevolji ili potrebi je dužnost svih nas. U Org. Bosnjaci Frankfurta i Dijaspore prepoznao sam pouzdanog partnera i sve vaše akcije su transparanetno vodjene što daje još veći podsticaj i volju da se još više anganzžujem. To je jedan od razloga što se hvala Bogu članstvo povećava jer ste postali adresa broj jedan za Njemačku ako ne i Evropu.

U vaše akcije uključena je cijela moja porodica. Čak i oni najmanji trebaju sticati naviku i želju da pomognu nekome ko nema dovoljno ili čak i nikako.Mislim da veliki broj mojih prijatelja ,a pogotovo onih porijeklom sa Sandžaka su već vaši aktivisti. Jako me veseli da se u neke od akcija uključio i moj matični Džemat Ulm jer na taj način jačamo naše bratske veze nas Bošnjaka.

Raduje me posebno , da se nepravi razlika Bosne , Sandžaka ili južnog Sandžaka.Saradnja sa vjerskim Zajednicama ovdje u Njemačkoj , kako i u našoj domovini ,te saradnja sa drugim hum.organizacijama su na visokom stepenu.

7. Imate li neki prijedlog ili sugestiju na koji način bismo mogli da poboljsamo naš rad ?

Mislim da je rad ove Humanitarne organizacije na velikom nivou Transparentnost,dogovor i zajedničke odluke su dovele ovun organizaciju na zavidan nivo .Molim Allaha s.v.t.da nam podari bereket u radu i delovanju i da  nam uzvišeni Gospodar primi dijela koja radimo , Amin .

Kategorien: Allgemein

0 Kommentare

Schreibe einen Kommentar

Avatar-Platzhalter

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert.